Osjećaj topline stogodišnjeg drva pod rukom, lov na tartufe uz pomoć školovanog psa tragača ili degustacija vina koja obuhvaća sva osjetila? Ne, ne govorimo o ljetovanju u Istri niti doživljajima ograničenim na strogi centar europskih metropola. Zagrebačka županija krije niz neočekivanih iskustava koja je gotovo nemoguće prepričati. Baš zato, treba ih doživjeti.

Nadomak glavnog grada, u kojem god smjeru krenuli, lako je naići na pitome krajolike i impresivne vidikovce. No, ovaj kraj pruža toliko više od očekivanog. Svaka od tri vinske ceste krije svoja iznenađenja. Plešivička vinska cesta će počastiti vaše nepce vrhunskim pjenušcima, prirodnim vinima i vinima iz amfore, a tu je i prvi hrvatski ladanjski restoran visoke kuhinje koji koristi isključivo prirodne, lokalne namirnice. Samoborska vinska cesta dom je bermeta, a zelinskom vinskom cestom vlada sorta kraljevina. Skrenete li pak s vinske ceste i zaputite se prema Ivanić Gradu, naići ćete na iskustvo kušanja vina obogaćeno urbanom glazbom i umjetnošću. Nađete li se u Rudama, imat ćete priliku okusiti i prvi zaštićeni gastronomski proizvod u Zagrebačkoj županiji – rudarsku greblicu.

Spomenuli smo tartufe i da, oni se zaista nalaze u tlu turopoljskih šuma i ne, nimalo se ne razlikuju od slavnih istarskih tartufa. Jedina je razlika možda u tome što će se turopoljski tartufi osim na jelovnicima lokalnih restorana povremeno naći i na jelovniku jedne od najstarijih autohtonih vrsta svinja! Turopoljska svinja ne podnosi tipičan uzgoj u zatvorenom, nego pune dvije godine provodi često trčkarajući šumom zbog čega je njezino meso prošarano intermuskularnim mastima proglašeno jednom od najkvalitetnijih namirnica.

Ispod površine zemlje u okolici Ivanić Grada nalazi se još jedna vrijedna rijetkost: naftenska nafta od koje se destilacijom dobiva naftalan, mineralno ulje o čijoj je dobrobiti za ljudsko zdravlje pisao još Marco Polo. Lječilište Naftalan danas koristi ovo mineralno ulje i ljekovitu termalnu vodu kao pomoć pri liječenju reume, bolesti zglobova i kožnih bolesti, a mnogima predstavlja dobrodošli odmak od klasičnih wellness tretmana.

Iako je čitava Zagrebačka županija nadohvat ruke od glavnog grada i kao takva stvorena za jednodnevni izlet, da biste zaista uronili u sva iskustva koja se ovdje kriju nije naodmet razmisliti o noćenju u jednoj od tradicionalnih ili sasvim modernih kuća za odmor u ovom području. Bilo da želite svoj dan završiti u turopoljskoj drvenoj kući, uz kamin i romantičnu večeru s tartufima koje ste sami ranije tog dana ulovili… ili pak gledajući u zalazak sunca s terase nazdraviti jednom od butelja vrhunskog vina ovoga kraja, neočekivana iskustva Zagrebačke županije čekaju da ih doživite i podijelite s drugima.

Nekoć davno, na području Turopolja smjestila se prava mala država u državi. Riječ je o Plemenitoj općini turopoljskoj utemeljenoj u 13. stoljeću. Sve je počelo povlasticom Bele IV. kojom je imenovao nekolicinu turopoljskih plemića i time ih oslobodio svih dužnosti prema gradu Zagrebu. Gotovo osamsto godina kasnije, sloboda je i dalje na cijeni u Turopolju, a u njoj uživaju ni više ni manje nego -turopoljske svinje!

Ove svinje neobičnog, simpatičnog izgleda srest ćete kako slobodno trčkaraju šumom u potrazi za skrivenim zalogajčićima poput korijenja, žirova, a uz malo sreće i pokojeg tartufa. Turopoljska svinja vrlo je stara pasmina koja potječe od divlje europske svinje, a prvi put se u spisima spominje još u 14. stoljeću. Prepoznatljivom je čini karakteristična gusta, kovrčava i čekinjasta dlaka krem boje s pokojom tamnom mrljom te velike, poluklempave uši. Stoljećima je vladala hrastovim šumama ovog područja i prehranjivala generacije, no krajem 20. stoljeća gotovo je nestala i još uvijek spada u kategoriju kritično ugroženih vrsta. Danas njezin broj zahvaljujući programima revitalizacije polako ali sigurno raste i teško je povjerovati da je u jednom trenutku broj turopoljskih svinja pao na svega pet primjeraka.

Jedan od razloga njihovom za dlaku izbjegnutom izumiranju je činjenica da turopoljska svinja ne podnosi industrijski uzgoj u zatvorenom već treba šumsku ishranu i mnogo kretanja, a da dosegne zrelost trebaju joj pune dvije godine. Međutim, upravo te činjenice koje joj industrijski uzgajivači smatraju manom ovu pasminu svinja čine vrlo cijenjenom – pogotovo iz gastronomskog kuta. Meso turopoljske svinje karakteristične je ružičaste boje i prošarano je intermuskularnim mastima što mu daje posebnu sočnost. Ne treba spominjati da je posjet Turopolju i malim OPG-ovima prilika da okusite slavni turopoljski špek koji se topi u ustima, pršut ili kobasice od mesa turopoljske svinje, a naiđete li na lokalni restoran koji u ponudi ima ovu rijetku i cijenjenu namirnicu, možete biti sigurni da je pred vama gastronomsko iskustvo vrijedno pamćenja.

Turopoljskim su krajem nekada davno kročili plemići i svakim su korakom tu neovisnu malu državu stavljali na povijesnu kartu Hrvatske. Danas, Turopolje na gastronomsku kartu svijeta stavlja plemstvo sasvim druge sorte: turopoljski tartufi! Ta izvana neugledna, ali okusom i mirisom veličanstvena gljiva raste skrivena od pogleda, ispod zemlje, uz korijenje hrasta lužnjaka i lijeski turopoljskih šuma.

Sve donedavno, turpopoljski tartufi bili su neka vrsta urbanog mita – mnogi su sumnjali da turopoljski tartufi uopće postoje dok su drugi izdaleka nagađali da se radi tek o blijedoj kopiji mnogo poznatijih istarskih tartufa. Međutim, turopoljski su tartufi danas sve poznatija namirnica cijenjena među kulinarskim stručnjacima u lokalnim restoranima Turopolja, u Zagrebu, pa čak i Istri!

Kad govorimo o turopoljskim tartufima, govorimo o čak 16 različitih vrsta turopoljskih tartufa. Tako se ispod površine turopoljskih lugova kriju Tuber uncinatum, Tuber macrosporum, Tuber mesentericum, Tuber brumale, Tuber prigmenius bos koji nosi naziv prema izumrlom turopoljskom govedu te Tuber Kolić koji nosi naziv po svom pronalazaču.

Tartufi se mogu pronaći tijekom cijele godine, a odlučite li se poći u lov na tartufe u Turopolju, nećete daleko dospjeti bez pomoći tartufarovog najboljeg prijatelja – psa. Naravno, radi se o sasvim posebnim psima sposobnim nanjušiti prisustvo tartufa 5 cm ispod površine zemlje. Pažljivo se uzgajaju, selektiraju i tek tada oni najboljeg nosa među njima obučavaju za potragu uz svojeg vodiča.

Nakon uspješne potrage, u okusu i mirisu tartufa treba i uživati. Lokalni specijaliteti poput melenice, turopoljskog namaza, guščje juhe i rolane guske savršeno se slažu sa svježe naribanim turopoljskim tartufom, a da biste to zaista i iskusili, samo se potrebno uputiti u pravcu Turopolja.

Nanese li vas put na jednu od vinskih cesta Zagrebačke županije, možete biti sigurni da je pred vama ne samo iskustvo vrhunskih vina, već i niz nevjerojatnih dogodovština bez obzira na to putujete li s jednom posebnom osobom, većim društvom ili obitelji.

Plešivička vinska cesta odvest će vas ravno među magične brežuljke duž kojih se prostiru kilometri vinograda. Plešivica se posljednjih godina nametnula kao ozbiljna vinska regija, a najprepoznatljivija je po vrhunskim pjenušcima. Osim pjenušaca, ovdje ćete pronaći i nešto sasvim neočekivano – vina iz amfore. U skladu sa svjetskim trendovima, sve se više plešivičkih vinara okreće potpuno prirodnoj proizvodnji, a isto vrijedi i za hranu. Inspirirani dugom tradicijom proizvodnje vlastite hrane koja je ovdje bila standard dugi niz generacija, žumberački restorani oduševit će vas lokalnom tradicionalnom, ali i visokom kuhinjom. Osim vinske ceste, tu je i cesta sira, brojne biciklističke staze, a popnete li se na vrh Plešivice, svoje ćete iskustvo zaokružiti zapanjujućim vidicima.

Zelinskom vinskom cestom vlada kraljevina. Radi se o autohtonoj sorti vina koju ćete naći samo ovdje, a karakteriziraju je lakoća i svježina te se stoga tradicionalno koristi za veća druženja i idealno je za tople ljetne dane. Uz kraljevinu, tu je i Kraljica, pjenušac napravljen od iste sorte. Zelina je i dom tradicionalnog viteškog turnira, a propustite li to srednjovjekovno zbivanje, možete posjetiti jednu od lokalnih farmi gdje će najmlađe razveseliti domaće životinje te pregršt sadržaja za igru na otvorenom. Zeleni brežuljci i vinogradi koji su nekada davno pripadali grofovima dočekat će vas raširenih ruku, kao i domaćini malih gospodarstava, vinarija i restorana.

Samobor je tradicionalno izletište Zagrepčana ovjekovječeno čak i u kultnom filmu “Tko pjeva, zlo ne misli”. Danas, u Samoboru vas čekaju vrhunske poslastice – i ne mislimo samo na pjenaste samoborske kremšnite! Tu je tradicionalno specijalno aromatizirano vino bermet kojem se u procesu fermentacije dodaje rogač, grožđice i smokve te pelin koji bermetu daje karakterističnu gorku notu. Neočekivane samoborske kombinacije okusa ne staju tu; muštarda je gorušica u koju se ukuhavaju pekmez od crnog grožđa i crno vino. Rezultat je pikantan i sladak prilog jelima od mesa. No, ne nalaze se sve samoborske atrakcije u čaši ili na tanjuru – neke su skrivene duboko ispod zemlje, poput Grgosove špilje kojom možete prošetati uz vodstvo samog pronalazača.

Ivanić Grad vas vodi putevima škrleta, vina idealnog uz lagana jela poput ribe i tjestenine, ali i odvesti do još jednog neočekivanog iskustva koje budi sva osjetila dok spaja autentično i suvremeno. Ideja sljubljivanja vina i glazbe koja utječe na doživljaj aroma, okusa i asocijacija pojedinog vina realizirana je u konceptu degustacije vina uz DJ-a.

Ponekad je dan prekratak za sve što vinske ceste Zagrebačke županije mogu pružiti. Zato su tu kuće za odmor, od modernih do tradicionalnih drvenih koje će izlet pretvoriti u nezaboravno vikend iskustvo.