Na nekih dvadesetak kilometara od Zagreba, smjestio se dvorac Lužnica, barokno izdanje s početka 18. stoljeća. Ovaj dvorac, kao i mnogi drugi, su mijenjali vlasnike iz desetljeća u desetljeće. Prethodni gazda dvorcu je bio barun Geize Rauch, a današnji vlasnici sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga su ga otkupile od njega 1925. godine. Naime, časne sestre su otkupile taj dvorac kako bi napravile mjesta umirovljenim sestrama koje nisu imale gdje otići. Osim toga, krenule su otvarati i druge stvari unutar dvorca uključujući stvari poput dječjeg vrtića i škola domaćinstva. Prije jedno desetak godina su otvorile Duhovni obrazovni centar “Marijin Dvor” koji radi i danas. Marijin Dvor Radišne sestre su u dvorac ugradile geotermalno dizalo, otvorile smještajne kapacitete i opremile kongresne dvorane. Njihov rad se isplatio, jer su za njega dobile prestižnu nagradu Udruge hrvatskih putničkih agencija “Simply the Best” za veliki doprinos turističkoj ponudi područja. Unutar dvorca ćete naći super opremljene dvorane i sobe, kojih ima osamdesetak, te predivan okoliš. Naime, jedna od posebnosti ove lokacije je živopisno zeleno okruženje dvorca – veliki engleski perivoj s jezerom, šumarcima i dugačkim šetnicama. Usput ćete naći brojne klupe, stolove i sjenice za opuštanje, meditaciju i spokoj. No, možda najbolji dio okoliša su vrtovi koje sestre milosrdnice uređuju redovno, tako da ćete u dvorcu na stolu uvijek naći samo domaću hranu.

Vlasnici Novih dvora su tijekom stoljeća bili brojni grofovi i vlastelini, ali oni koji vas najvjerojatnije zanimaju su oni iz obitelji Jelačić. Naime, hrvatski ban Josip Jelačić je davne 1851. godine kupio imanje od grofova Erdödy za 175.000 srebrnih forinti. Tijekom svog obitavanja u Novim dvorima, u njih je ulio svoju krv i dušu, te naposlijetku velikodušno darovao svoje imanje hrvatskom narodu. Godine 1855. Jelačić je na livadi pokraj dvorca sagradio neogotičku kapelu Sv. Josipa koja je, nažalost, ubrzo postala i grobnica kada mu je iznenada umrla devetomjesečna kćer Ana. U tu grobnicu su kasnije sahranjeni i sam ban, te njegov brat Antun. Nakon rata, 1945., je oskvrnjena kapela, ali nedugo zatim i sama grobnica. U veljači 1991. se grobnica obnovila. Sačuvani i djelomično obnovljeni gospodarski objekti također su vrijednost Novih dvora. Okrugla “vršilnica” je jedini, najstariji takav objekt u Hrvatskoj, potječe iz 17. stoljeća, i spomenik je nulte kategorije. Nekadašnje spremište plodina, trokatna žitnica, uređena je 1987. godine kao galerija, danas Muzej “Matije Skurjenija”. U njemu je stalni postav slika znamenitog umjetnika naive Skurjenija, kao i povijesna foto-izložba “Novi dvori Jelačićevi”.

Dvorac Erdödy, četverokutni renesansni burg s ugaonim kulama okružen opkopom s vodom (tzv. „Wasserburg"), sagradio je ban Matija Gereb između 1483. i 1489. godine. Oko dvorca je prekrasan Perivoj koji svojim postojanjem i vlastitom florom značajno doprinosi bogatstvu biološke i ekološke raznolikosti Jastrebarskog kraja. Perivoj je stavljen pod zaštitu kao spomenik vrtne arhitekture.

Dvorac Lukavec je davnih dana napravljen kao jedna od crta obrane protiv navala Turaka u ove krajeve. Izgrađen je prvotno od drveta, a tijekom svoje komplicirane povijesti se nadograđivao i mijenjao. Njegova povijest i ljepota su uistinu divni, što se može i vidjeti iz činjenice da su o njemu pisali August Šenoa i Marija Jurić Zagorka. U današnjem zidanom obliku dvorac je sagrađen u 18. stoljeću, i neko vrijeme nakon je bio glavno mjesto gdje su se držali kriminalci i ubojice svih sorti. U dvorcu su se držale i vještice “coprnice” koje su bile osuđene na smrt i spaljivane na lomači. Krajem travnja, uoči dana sv. Jurja, Lukavec tradicionalno oživi za jurjevskih svečanosti kada se ispred njega pali veliki krijes kojim se simbolički tjera zima, a slavi nadolazeće proljeće. Najpoznatije od tih svečanosti su Turopoljsko Jurjevo krajem travnja i Perunfest krajem svibnja.

U odnosu na druge, ovaj dvorac je poseban na svoj način. Od 1268., pa sve do nedavno je ovo mjesto bilo u rukama brojnih različitih obitelji. Prije je bujalo životom, a sada je ostao samo jedan divan spomenik razornom zubu vremena. Brojni su plemići i kraljevi kroz stoljeća bili gospodari Samobor-grada, od češkog kralja Otokara koji ga je izgradio 1268., pa sve do Arpadovića, Frankopana, Erdodyja, Matije Korvina i brojnih drugih plavokrvnih stvorova. Kako su se mijenjali vlasnici, tako se i mijenjao dvorac. 1902. godine, Stari grad završio u vlasništvu Samobora za 5293 krune. Od tada se pokušava obnoviti, ali nijedan pokušaj nije urodio plodom. No, možda i bolje, jer dvorac u ovoj formi ima neku magiju koju možda ne bi imao da nije u ovom stanju. U njemu biva neki duh vremena, krije se među zidinama i pliva među okolnim drvećima. Zaista mjesto s posebnom energijom. A jeste li znali, da je ovdje Jackie Chan umalo umro snimajući Božji oklop.